U zadnjih nekoliko dana smo vidjeli svu prevrtljivost i prilagodljivost interesnih skupina koje sebe nazivaju političkim strankama, a nerIjetko sebi tepaju i da su domoljubne i državotvorne. Nevjerojatna je nekonzistentnost određenih ideologija koje se bez problema prilagode nekim drugim svjetonazorskim pogledima koje su do tada kritizirali, što je normalnom i moralnom svijetu teško shvatiti. Svojim lažima, manipulacijom biračima kroz medije, ali i prijetnjama, ucjenama i na ostale društveno neprihvatljive načine, interesne skupine su učinile sve da zadrže vlast u svojim rukama. Možemo se zavaravati i reći da su lokalni izbori pokazali mišljenje većine, ali ako uzmemo u obzir izlaznost i načine kojima su se birači dovlačili na birališta, onda slobodno možemo kazati da se radi o izbornom inženjeringu, a nikako o festivalu demokracije. Uvjeren sam da rezultati lokalnih izbora ne oslikavaju volju birača, niti je volja birača razvoj političke situacije na nacionalnoj razini. Ovakav način neograničene moći i vladanja ima elemente diktature, stvara se kult ličnosti, a narod u nadi da će svatko od njih imati prednost za mjesto čistačice u školi glasuju za istu opciju, iako na jedno radno mjesto imamo 1000 kandidata, ali svaki od njih smatra da je bolji s vladajućima i da će od njih tisuću izabrati baš njih. I tako iz godine u godinu, tu i tamo se otvori mjesto čistačice i domara, napravi se nekoliko nogostupa, postavi se nekoliko lampi, ili se popravi poneki krov. Tko se ne nađe u tome, našao se u autobusu za Mainz. Narod ili ne zna za bolje ili ne želi bolje, strahuje za nešto čega ionako nema, nada se nečemu što ne postoji, životari i mašta da će i on jednoga dana imati vilu s bazenom, a godine prolaze. Kada dođe kraj života, jedino nam preostaje na kraju reći: "Gdje smo bili, šta smo radili".

​

                       Ivica Kukavica